Betonski giganti u MoMA-i

Prije nekoliko dana u njujorškoj je MoMA-i postavljena izložba posvećena arhitekturi i dijelom spomeničkoj baštini bivše SFRJ, stilu izričaja koji je vrijedio za bivšu regiju, sjedinjavao kontradiktorne utjecaje Istoka i Zapada na području Balkana u funkciji pronošenja tadašnje ideologije. Upravo iz specifičnosti multinacionalne države kakva je bila Jugoslavija, tvorevine nastale od raznih etničkih i nacionalnih posebnosti koje su rezultirale nizom arhitektonskih ostvarenja i spomenika kulture podignutih nakon razaranja Drugoga svjetskog rata u gradovima diljem bivše države, nastalo je zanimanje kuratora Museum of Modern Art u New Yorku. Ovo je prvi put da se priređuje izložba takva tipa posvećena prostorima nekadašnje Jugoslavije.

Iz kataloga izložbe

Na njoj su predstavljene fotografije, crteži, modeli, skice, filmski isječci iz različitih privatnih i javnih resursa, artefakti širokog spektra iz obiteljskih i muzejskih pretinaca koji su poslužili ne samo kao eksponati ove izložbe već i predmeti istraživanja fenomena jedne utopističke arhitektonske formacije koja je velikim dijelom doživjela svoju realizaciju, a ne ostala samo nedosanjana vizija.

Konkretno, riječ je o četiristotinjak dokumenata koji pokazuju nekoliko desetljeća jugoslavenske arhitekture kroz koju se može čitati povijesna orijentacija i zadanost fokusirana na izgradnju zajedničkih javnih prostora, od onih namijenjenih neboderima do zgrada muzeja ili gradskih vijećnica.

Podijeljena u nekoliko segmenata, izložba se bavi prezentiranjem najvećim dijelom izvedenih arhitektonskih objekata kao primjera zadovoljavanja funkcionalnosti kod javnih građevina do nakane podizanja standarda stanovništva kroz neke od stambenih rješenja. Poznajući povijest bivše države i poštujući zahtjeve za obnovom nastale zbog ratnih razaranja ili prirodnih nepogoda (kakva je bila ona u Skopju 1963) domaći i strani arhitekti toga razdoblja rade niz projekata muzeja, knjižnica, stadiona, obrazovnih institucija te spomenika koji bujaju u razdoblju između pedesetih i šezdesetih godina posvećenih stradalima u Drugom svjetskom ratu.

Autori izložbe su vodeći kustos za arhitekturu i dizajn MoMA-e Martino Sterlia i redoviti profesor na floridskom sveučilištu Atlantic Vladimir Kulić, a važan suradnik je i hrvatski stručnjak za modernu i suvremenu arhitekturu Maroje Mrduljaš. Osnovna teza izložbe sažima se u konstataciji da je Jugoslavija, suočena sa zadatkom izgradnje socijalističkog društva zasnovanog na samoupravljanju, imala zadaću prikloniti se modernoj arhitekturi kao ključnom instrumentu u implementaciji utopijske vizije vječnog stanja nastajanja te kako mnogi izvedeni vizionarski projekti i građevine govore o inspirativnoj ulozi istovremeno za arhitekturu jednako u dizajnu i građenju društvenog utjecaja.

Prvi dio izložbe postavljene na trećem katu u prostorima The Robert Menschel Gallery ukazuju na razdoblje industrijalizacije zemlje koja koristi betonske armature nekoga međunarodnoga stila koji bi se mogao nazvati strukturalističkim ekspresionizmom, u drugom se osvrće na prirodne katastrofe, predmet nekoga daljeg istraživanja izložbe velike su javne infrastrukture, sljedeći je orijentiran na najveće domete i izgradnju čitavih blokova i cjelina, dok se u zadnjem dijelu ističe taj interes za spomenike antifašističke borbe, od kojih je najzapaženiji spomenik Bitka na Sutjesci.

Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980, originalni naslov izložbe, osmišljen je kao uvod u prezentiranje iznimnog rada vodećih arhitekata socijalističke Jugoslavije međunarodnoj javnosti s naznakom kako je riječ o slabo istraženu području moderne arhitekture čiji su utjecaji vidljivi do danas, a koji mogu poslužiti za istraživanje tema poput urbanizacije velikih tehnoloških dostignuća kako u svakodnevnom životu tako i u svijetu konzumerizma.

Kroz nacrte, makete, fotografije i arhitektonsku dokumentaciju izloženu na zidovima i vitrinama Galerije međunarodna će publika moći upoznati neka od najvažnijih imena zadanoga razdoblja s prostora Balkana kao što su Bogdan Bogdanović, Juraj Neidhardt, Edvard Ravnikar, Vjenceslav Richter i drugi koji su tvorci čak cijelih naselja, a ne samo izdvojenih spomenika i betonskih divova. Izložba je otvorena 15. srpnja i svi oni koje zanima nekoliko desetljeća izazovne epohe strogo promišljenih armatura arhitektonske građe SFRJ-a mogu to učiniti do 13. siječnja 2019.